Povijest HRT-a

 Povijest HRT-a

Hrvatska je među prvim državama u srednjoj i istočnoj Europi koja je osnovala radiopostaju.

"Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb!", prve su riječi emitirane uživo 15. svibnja 1926. godine iz tadašnjega studija Radio Zagreba na Markovu trgu u Zagrebu. U 20.30 sati uz zvuke se hrvatske himne i uz najavu Božene Begović, nakon koje je slijedio govor dr. Sterna, toga dana Radio Zagreb čuo prvi put na frekvenciji od 350 metara srednjega vala. Te su večeri slušatelji mogli čuti službeni bilten, glazbu Beethovena, Haydna, Chopina, Rameaua, Saint-Saensa i na koncu petnaestminutne novosti.

Prva izvješća s mjesta događaja počela su ujesen, a prva izvješća s otvorenoga prostora bila su u studenome tijekom otkrivanja spomenika Josipu Jurju Strossmayeru. Naknadno su u tome mjesecu održana još dva prijenosa uživo (prenosile su se opere More i Rusalka iz Hrvatskoga narodnog kazališta), a također su započeli prijenosi svetih misa iz crkve svetoga Marka i ostalih crkava. Do prosinca je Radio Zagreb bio među prvim radiopostajama u Europi koje su javno pozvale publiku da sudjeluje u stvaranju izvornih rukopisa za radiodrame.
Radio Zagreb postao je punopravnim članom Međunarodne telekomunikacijske unije (International Telecommunications Union – ITU) na konferenciji je u švicarskome gradu Lausannei 1926. godine.
Lokalna radiopostaja u Dubrovniku svoj je program počela emitirati 1942. godine, a uslijedilo je osnivanje radiopostaja u Osijeku, Splitu, Rijeci i drugim hrvatskim gradovima.

Televizijska je slika 15. svibnja 1956. godine iz Beča preko Graza i Slovenije stigla u Zagreb, a pojava televizije smatrala se fenomenom.
Pioniri televizije oslanjali su se na skromne mogućnosti odašiljača u hotelu Tomislavov dom na Sljemenu, sjeverno od Zagreba. Ispočetka je odašiljač reemitirao programe talijanske nacionalne televizijske postaje RAI 1.
Prvi je televizijski prijenos uživo pratio svečano otvorenje Zagrebačkoga velesajma, a zbio se 7. rujna 1956. godine.

Izravni je prijenos nogometne utakmice između Italije i Jugoslavije s maksimirskoga stadiona u svibnju 1957. bio prvi prijenos sportskoga događaja uživo. Jugoslavija je slavila rezultatom 6 : 1, a utakmicu je komentirao HRT-ov legendarni sportski novinar i izvjestitelj Mladen Delić. Pet godina poslije, 1962., s radom počinje veliki televizijski studio u Radničkome domu u Zagrebu.
1964. godine pokreću se Drugi program Radio Zagreba i Treći program Radio Zagreba.

Odlukom Europske unije radiotelevizija (European Broadcasting Union – EBU) 1967. godine Televizijski centar Zagreb postaje Eurovizijski tehnički centar za cijelu Jugoslavensku radioteleviziju (JRT).
Već sljedeće godine Televizija Zagreb prvi put u boji uživo prenosi koncert pop-glazbe iz Opatije.
1972. godine započinje stalno emitiranje Drugoga programa Televizije Zagreb.
 
1983. godine izgrađen je i pušten u pogon prvi proizvodni televizijski studio na Prisavlju.
U povodu Pjesme Eurovizije 1990. godine na lokaciji Televizijskoga doma na Prisavlju 3 u Zagrebu postavljena je EBU-ova primopredajna satelitska postaja kao dio Eurovizijske satelitske prijenosne mreže, a uvodi se i teletekst kao stalna televizijska usluga. U lipnju iste godine odlukom Hrvatskoga sabora Radiotelevizija Zagreb (RTZ) mijenja naziv u Hrvatska radiotelevizija (HRT).
Tijekom Domovinskog rata 80 % odašiljača u Hrvatskoj i više od 30 televizijskih prijenosnika bilo je okupirano ili oštećeno, a neki su bili potpuno uništeni. Iako je većina odašiljača bila oštećena, nastavljen je rad smanjenom snagom s rezervnih položaja.
U vrijeme Domovinskoga rata sedmorica su novinara, snimatelja i drugih zaposlenika Hrvatske radiotelevizije izgubili živote izvješćujući s bojišnica. Boreći se za istinu, s mikrofonima su i kamerama u rukama poginuli HRT-ovi zaposlenici Žarko Kaić, Gordan Lederer, Đuro Podboj, Nikola Stojanac, Željko Ružičić, Branimir Polovina i Siniša Glavašević. 

U rujnu 1997. godine Hrvatski radio (HRT – HR) počinje s eksperimentalnim usporednim emitiranjem svih triju programa u digitalnome obliku preko odašiljača postavljenoga na Sljemenu. Prva zemaljska satelitska postaja na Prisavlju stavljena je u pogon u studenome. Njome se digitalno emitiraju tri programa Hrvatske televizije (HRT – HTV) i Prvi program Hrvatskoga radija (HRT – HR 1) pokrivajući Europu te Bliski istok.

Hrvatska radiotelevizija danas ima osam regionalnih radiopostaja i osam regionalnih televizijskih centara, tri nacionalna i osam regionalnih radijskih programa, četiri zemaljska televizijska programa i jedan satelitski televizijski program koji se emitira na hrvatskome jeziku.
Od 1997. radijski i televizijski programi HRT-a također se emitiraju u digitalnoj tehnici preko satelita za cijelu Europu.
Dva međunarodna programa – radijski HRT – Glas Hrvatske i program za iseljenike na Četvrtome programu Hrvatske televizije (HRT – HTV 4) – emitiraju se u cijeloj Europi i šire, posebno u područjima s velikim brojem hrvatskih iseljenika kao što su Australija te Sjeverna Amerika i Južna Amerika. Hrvatski radio (HRT – HR) emitira i tri posebna mrežna programa.

Hrvatska radiotelevizija u svojemu sastavu ima i simfonijski orkestar, zbor, jazz-orkestar i tamburaški orkestar.
Uz redovitu koncertnu djelatnost u Zagrebu te obvezu redovitoga sudjelovanja u radijskome i televizijskome programu Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije gostuje diljem domovine i u inozemstvu. Na tim je gostovanjima stekao priznanja te postao zaslužnim promicateljem hrvatske kulture u svijetu. Zbor Hrvatske radiotelevizije osobitu pozornost posvećuje njegovanju hrvatske glazbene baštine. Jazz orkestar Hrvatske radiotelevizije, nekoć Plesni orkestar Radija Zagreb, postoji i djeluje neprestano već više od 60 godina, što je u povijesti velikih orkestara rijetkost u svjetskim razmjerima. U promicanju je tambure i tamburaštva Tamburaški orkestar Hrvatske radiotelevizije odigrao jednu od najvažnijih uloga, koja osim glazbene ima i kulturološku vrijednost prepoznatu u Hrvatskoj, ali i u svijetu.

Hrvatska radiotelevizija od siječnja 1993. godine aktivni je član Europske unije radiotelevizija (EBU – European broadcasting union), udruge javnih televizija koja okuplja 74 članice iz 56 europskih, sjevernoafričkih i bliskoistočnih država.
Ključan je trenutak u povijesti Hrvatske radiotelevizije i prelazak s analognoga na digitalni sustav emitiranja programa, koji je započeo 26. siječnja, a dovršen je 5. listopada 2010. godine. Njome je analogni zemaljski signal u potpunosti zamijenjen digitalnim, čime je poboljšana kvaliteta slike te se otvorila mogućnost za pokretanje novih kanala.

Arhiv televizijskog programa, arhiv radijskoga programa i zbirka notnih zapisa glazbene proizvodnje dobili su 25. svibnja 2012. status kulturnoga dobra što s još jednog gledišta pokazuje veličinu i vrijednost Hrvatske radiotelevizije.
2013. i 2014. godine su preustroja Hrvatske radiotelevizije, a 2014. godinu pamtit ćemo i po pokretanju velikoga ulagačkog ciklusa kojim nakon punih 12 godina započinje tehnološka obnova Hrvatske radiotelevizije.
Još je od davne 1926. godine Hrvatska radiotelevizija bila jedan od europskih, a osobito regionalnih medijskih pionira. I danas se Hrvatska radiotelevizija smatra jednim od najjačih i najutjecajnijih javnih servisa u jugoistočnoj Europi.