JOSIP RUNJANIN

Tridesetih godina 19. stoljeća u Rijeci je guvernerov tajnik, mladi Zagrepčanin Antun pl. Mihanović, iz dokolice pisao pjesme. Među njima napisao je i jednu pjesmu od 56 stihova koju je Gaj objavio u ožujku 1835. u Danici . Bila je to Lijepa naša domovina, oda ljepoti hrvatske zemlje, pisana štokavštinom, u vrijeme kada su je Gaj i drugi miješali s kajkavštinom. Ta će pjesma postati hrvatskom himnom i dobivati sve veću moć u narodnoj svijesti.
Ona će donijeti slavu još jednom stvaraocu. Bio je to Josip Runjanin, koji se rodio u Vinkovcima 8. prosinca 1821. godine. Kao carski kadet Runjanin je služio u Glini, gdje je često zalazio u društvo ilirskih rodoljuba koji su održavali književne skupove i čitali radove ilirskih pisaca. Ondje je Runjanin prvi put čuo Mihanovićevu pjesmu Horvatska domovina. Kao rođenom štokavcu, stihovi su mu odmah prirasli srcu. Tako je stvorena melodija koja će Mihanoviću i Runjaninu donijeti trajnu slavu. Ta je pjesma pod nazivom Hrvatska himna pjevana prvi put prigodom otvorenja Hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu 1891., kada nijedan od autora više nije bio živ. Runjanin je glazbenu izobrazbu stekao kod vojnoga kapelnika u Glini, a svirao je i glasovir. U vojničkom je zvanju bio vrlo savjestan i napredovao je do potpukovnika.
Nakon umirovljenja povukao se iz javnoga života, otišao je živjeti u Novi Sad, a umro je 2. veljače 1878. godine.