IVO LOZICA

Rođen: 10. srpnja 1910. u Lumbardi na otoku Korčuli
Ubijen: 27. ožujka 1943.

Hrvatska je likovna umjetnost često doživljavala tragedije. Mnogi mladi i daroviti umjetnici rano su umirali ili prestajali stvarati. U tom je tragičnom nizu i Ivo Lozica, jedan je od krčitelja novih putova našeg kiparstva.

Polazio je klesarsku školu u Korčuli, a zatim Likovnu akademiju u Zagrebu. Učio je kod Meštrovića i Kršinića. Pogotovo nije mogao izbjeći Kršinića - vezani su bili istim zavičajem. Lozica je u sebi nosio vještinu obrade kamena, no radio je u terakoti, bronci, drvu i mramoru. Počeo se realistično izražavati zapažajući pojedinosti i oblike ljudskog lika. To su ljudi njegova rodnog kraja, ribari, pržinari, žene s mjehovima vina, žetelice i pralje. Iako stariji od njega, kipar Frano Kršinić bio je često u društvu svojega mladog učenika. Frano i ja, piše Lozica, stalno sanjamo da smo u Lumbardi. Čini mi se da bismo oba bili sretni kada bismo mogli ribu loviti kao što smo negda činili.

Ivo Lozica izradio je brojne skulpture koje imaju istaknuto mjesto u novijem hrvatskom kiparstvu. Tu su i aktovi Poslije kupanja, Proljeće i Ženski torzo. Na posljednjim skulpturama odmaknuo se od krutog realističkog oblikovanja i naglašavanja pojedinosti, te prelazi u cjelovito obuhvaćanje oblika. U mramornom Ženskom torzu, koji je izradio pred kraj života, čistoćom oblika i blagim prijelazima potpuno se približio modernom shvaćanju kiparske forme.