JANKO JURKOVIĆ

Rođen: 21. rujna 1827. u Požegi
Umro: 20. ožujka 1889. u Zagrebu

Hrvatski književnik Janko Jurković koji je stvarao na prijelazu iz romantizma u realizam rođen je u Požegi 21. rujna 1827. godine, a umro je 20. ožujka 1889. godine u Zagrebu.
Jurković je pripadao onoj skupini hrvatskih intelektualaca koji su najprije počeli učiti teologiju zbog društvenih prilika u doba feudalizma, no poslije 1848. godine prelazi na studij prava u Zagrebu i radi kao novinar u Narodnm novinama. Godine 1852. postao je suplent u Zagrebačkoj gimnaziji, no već sljedeće godine odlazi u Beč, a nakon toga službuje u Osijeku i Zagrebu. U hrvatskoj književnoj povijesti Jurković je uživao glas jednoga od prvih hrvatskih komediografa i najboljih stilista.

Bio je jedan od najškolovanijih hrvatskih književnika svoga vremena, pa vrlo rano dolazi u sukob s duhom ondašnje hrvatske književnosti i njezinim pravcima. Prva je uspjelija Jurkovićeva proza Ulomci iz lomna i krševita života starovjerskog pučkog učitelja koja će kasnije izaći s naslovom Pavao Čuturić. U toj se pripovijesti katkad javlja usiljen humor. Takve su teme bile nedostojne za obradu u književnim djelim ostalih hrvatskih pisaca.
Jurković je u istom duhu nastavio i dalje, pišući brojne novele u kojima je blago iznosio sve nakaznosti tadašnjega hrvatskog društva. Osim niza komedija napisao je i dramu Posljednja noć i tragediju Smiljana. Osobito je s uspjehom znao opisati neke tipične osobine hrvatskoga malograđanstva iz vremena kad se ono tek počelo društveno izdizati.

Književno-povijesno značenje Janka Jurkovića je veliko. Jedan je od malobrojnih hrvatskih pisaca iz sredine prošloga stoljeća koji je shvatio kamo dovodi diletantsko pjevuckanje i tursko-hajdučka romantika hrvatskih novelista, sva tobože originalna hrvatska književnost koja je u većem dijelu zapravo nastajala kao odraz trećerazredne njemačke literature.