FRAN KRSTO FRANKOPAN

Fran Krsto, najmlađi sin karlovačkog generala Vuka Frankopana, rodio se u Karlovcu prema nekim izvorima 4. ožujka 1643. Nakon očeve smrti poslali su ga na školovanje u Zagreb, gdje je polazio isusovačku gimnaziju. Stanovao je u konviktu za vanjske učenike u Habdelićevoj ulici, a dodatnu je nastavu pohađao u isusovačkom kolegiju, gdje je stekao sklonost prema knjizi i pisanju.
Radi nastavka školovanja i odgoja odlazi u Italiju. Studirajući talijansku poeziju upoznao je uglednu rimsku patricijku Julijanu de Naro kojom se i oženio. Vrativši se u domovinu pošao je očevim stopama i postao ogulinski kapetan te je sudjelovao u velikom boju s Turcima kod Otočca.
S prijateljem Petrom Zrinskim, mužem svoje sestre Katarine, borio se za samostalnost Hrvatske, što je protumačeno kao zavjera te su njih dvojica uhićeni i utamničeni u Bečkom Novom Mjestu. Pogubljeni su 30. travnja 1671. odsijecanjem glave.
Krsto Frankopan ostavio je vrijedan književni opus, zbirku lirike pod nazivom Gartlic za čas kratiti. Pjesme su pisane u duhu talijanske poezije sedamnaestoga stoljeća. Ta intimna poezija, uglavnom nastala u vrijeme tamnovanja, ističe osjećaj časti i poštenja, težnju za slobodom, preziranje ropstva te vjeru u pobjedu pravde.