DVB-T MPEG-2 i MPEG-4

Standardi – formati (norme i preporuke) kodiranja digitalnoga TV signala MPEG-2, MPEG-4

Strategija  prelaska s analognoga na digitalno emitiranje televizijskih programa u Republici Hrvatskoj navodi sljedeće:

1. Digitalizacija programskih sadržaja, koji se odašilju putem sustava digitalne zemaljske televizije, provodit će se u skladu s normom ISO/IEC IS 13818 – Informacijska tehnologija – Generičko kodiranje pokretnih slika i pratećih audiosignala (norma MPEG-2) i ITU-T preporukom H.262. Navedena norma i preporuka obvezno će se primjenjivati za prijenos i dostavu programskih sadržaja do digitalnih prijamnika u prijelaznome razdoblju te za najmanje tri multipleksa na državnoj razini i jedan multipleks na lokalnoj/regionalnoj razini nakon početka digitalnog zemaljskog emitiranja televizijskih programa na cijelom području Republike Hrvatske (nakon 1. siječnja 2011. godine).

2. Norma H.264/AVC (MPEG-4) predstavlja format kodiranja digitalnoga televizijskog signala u skladu s ITU-T preporukom H.264 (norma ISO/IEC 14496-10:2005), koji će se u Republici Hrvatskoj upotrebljavati za televiziju visoke kakvoće (HDTV) i "Pay-TV" emitiranje televizijskih programa, zbog čega se mreža televizijskih odašiljača i kapacitet multipleksa moraju planirati na način da zadovolje visoku kakvoću televizijskog signala (slike i zvuka).

POVIJESNI PRIKAZ

- svibanj 2002. - počelo probno emitiranje DVB-T signala s lokacija Sljeme i  Zagreb - Prisavlje 3.

- tijekom 2007. godine započet je projekt „Digitalna Istra“ u kojem je s 15 lokacija Istarska županija kao prva u Hrvatskoj pokrivena digitalnim signalom
- u ožujku 2007. godine započelo je i pokusno HDTV (kodiranje MPEG-4) odašiljanje u Zagrebu (lokacija Zagreb - Prisavlje 3), koje je tijekom 2008. prošireno na Split, Rijeku i Osijek

- u srpnju 2008. godine Vlada RH donosi Strategiju prelaska s analognog na digitalno emitiranje televizijskih programa u Republici Hrvatskoj

- u travnju 2009. godine, putem javnog natječaja HAKOM-a, OiV postaje mrežni operater dva nacionalna DVB-T multipleksa (MUX A i MUX B - standardne rezolucije, MPEG-2), te od svibnja 2009. godine počinje rad na postupnom uvođenju digitalne zemaljske televizije na području Republike Hrvatske
- 5. 10. 2010. u 12.35 započelo  je "digitalno doba" tj. isključivo digitalno odašiljanje televizije na nacionalnoj razini

U povijesnomr prikazu su navedeni neki od elemenata koji su prilikom donošenja strategije, prevagnule na ovakav odabir kombinacije dva standarda kodiranja:

-  nastavljen je već započet pilot projekt u Istri i testno emitiranje u cijeloj zemlji

-  osigurana je dostupnost jeftinih prijamnika
-  omogućena je pomoć Vlade kod nabavke prijamnika – vrijednost vaučera za
   kupnju  MPEG2/STB prijamnika pokriva 1/3 do 1/2 cijene prijamnika

Strategiju je izradila Radna skupina za pripremu uvođenja i primjene DVB tehnologija i usluga u Republici Hrvatskoj, osnovana Rješenjem ministra mora, prometa i infrastrukture od 5. prosinca 2005. godine (Klasa: 344-04/05-01/32, Urbroj: 530-10-05-13 KA/KA), 1. lipnja 2006. godine (Klasa: 344-04/05-01/32, Urbroj: 530-10-06-22 KA/KA), 4. kolovoza 2006. godine (Klasa: 344-04/05-01/32, Urbroj: 530-10-06-24 KA/KA) i 11. rujna 2007. godine (Klasa: 344-04/05-01/32, Urbroj: 530-10-07-29 KA).

Kod donošenja Strategije prelaska s analognoga na digitalno emitiranje televizijskih programa u Republici Hrvatskoj jedna od najvažnijih odluka bila je odabrati standard kodiranja koji će omogućiti uspješan prelazak na digitalno emitiranje. Zbog toga je napravljena detaljna analiza implementacije i MPEG-2 i H.264/AVC (MPEG-4) standarda koja je uzela u obzir ekonomske i društvene aspekte prelaska. Također su postavljeni kriteriji koji omogućavaju uspješno provođenje Strategije koji se prvenstveno odnose na dostupnost signala i na dostupnost prijamnika.
 
S obzirom na to da je Hrvatska rano počela s digitalnim emitiranjem kada je u Europi dominantni sustav kodiranja bio MPEG-2, te da su troškovi nabavke znatno niži za MPEG-2 prijamnike, što je u Hrvatskoj vrlo bitno, Hrvatska se odlučila prelazak obaviti na platformi 2-3 digitalna multipleksa u MPEG-2 standardu, a zatim u kasnijoj fazi implementirati H.264/AVC (MPEG-4) multiplekse prvenstveno s programskom ponudom za korisnike s većim zahtjevima - korisnici koji žele HDTV i spremni su to platiti (PayTV).

Strategija prelaska je donesena na temelju pažljive analize koja je osim tehnoloških uključivala ekonomske, socijalne i ostale učinke te je Vlada Republike Hrvatske  31. srpnja 2008. godine usvojila Strategiju prelaska s analognog na digitalno emitiranje televizijskih programa.

Svi EC (Europska komisija) dokumenti vezani uz pitanje digitalnog standarda su savjetodavnog karaktera, tako da nemaju težinu odluke. U svakom slučaju, nema govora o nekakvoj prisili prelaska na standard MPEG- 4.

Isto tako potrebno je naglasiti da se pitanje standarda kodiranja najvećim dijelom veže uz pitanje dodatne (druge) digitalne dividende koja ima za cilj oslobađanje  dodatnog spektra za mobilne operatore.

Pojavljuju se različita tumačenja činjenice da Europska komisija ukida format MPEG-2 nakon 2012. godine i kao standard uvodi MPEG-4,  a dodatnu zbunjenost unijela je i činjenica da se neki naši susjedi poput  Slovenije i Mađarske već služe tim naprednijim formatom. U trgovinama audio/video opremom, trgovci savjetuju da je za svaki slučaj najbolje odmah kupiti MPEG-4 prijamnik kako ne bi ponovo nakon nekoliko godina bili izloženi novim izdacima.

Europska komisija  (EC) u svojim dokumentima preporuča da:
- sve članice EU trebaju završiti proces digitalizacije do kraja 2012.
- svi prijemnici proizvedeni nakon 2012 moraju imati MPEG-4 (zasada postoji samo inicijativa o definiranju prijamničkoga standarda za EU, ali još nije definirano od kojeg datuma)

- sve države koje započinju digitalizaciju poslije 2012. trebaju koristiti sustav MPEG-4

MPEG-2 je kao standard odobren 1994. godine i napravljen za visokokvalitetan digitalni video (DVD), digitalnu televiziju visoke rezolucije (HDTV), interaktivni medij za pohranjivanje (ISM), digitalni prijenosni video (DBV) i kabelsku TV (CATV). Projekt se usredotočio na proširivanje tehnike MPEG-1 kompresije kako bi se obuhvatile veće slike i viša kvaliteta po cijenu manjeg omjera kompresije i veće brzine prijenosa.

Kao glavna prednost sustava MPEG-4 kompresije je kapacitet, odnosno mogućnosti da se sa istim parametrima odašilje oko 40% više TV programa nego u MPEG-2, što implicira veću uštedu frekvencijskog spektra i već spomenuto “oslobađanje” dodatnog frekvencijskog spektra za mobilne operatere.

Sustav MPEG-4 u usporedbi s formatom MPEG-2, MPEG-4 sadrži znatno više alata za smanjenje brzine prijenosa u bitovima, koja je potrebna za ostvarivanje određene kvalitete slike kod određene aplikacije ili pozadine slike.

Druga prednost MPEG-4 veći je broj i razinu profila koji obuhvaćaju veći raspon aplikacija: od niskog široko-pojasnog streaminga do mobilnih uređaja i do aplikacija s izvanredno visokokvalitetnim i gotovo neograničenim širokopojasnim zahtjevima.

No, jedan od bitnih nedostataka MPEG-4 kompresije je vrijeme potrebno za procesiranje signala od približno 5 sekundi, što je nekoliko puta više u odnosu na sustav MPEG-2.

Uređaji koji rade u MPEG 2 mogu prenositi i sliku HD, ali se u Europi to najčešće koristi za SD programe. Isto tako,  MPEG-4 se NE koristi samo za HD  već se koristi i za SD. Najbliži primjer nama je Slovenija koja koristi MPEG-4 i emitira sliku SD kvalitete.

U Hrvatskoj nemamo, zasada, nikakve “koristi” od MPEG-4, jer nemamo dovoljno kanala niti  za popunu SD digitalnih paketa u MPEG-2 standardu, a poboljšana verziji HD još nije u planu. Nedavno je i ugašena HDTV mreža koja je radila u MPEG-4 standardu i bila u eksperimentalnom radu od 2007. godine.

Europa je planom Geneva 2006 podijelila frekvencije, a kako će se kodirati video sadržaj unutar država, stvar je svake države.

Velik broj zapadnih država kodira svoje programe u MPEG-2. Podatak o tome možete vidjeti u niže navedenoj tablici ili na web stranici  Digitag-a, www.digitag.org  (pod poveznicom Switch off) gdje se može naći tablica s točnim informacijama o prelasku na DTV u Europi.

Dakle, uz činjenicu da naše nacionalne TV-kuće u skladu sa Strategijom digitalizacije emitiraju u SD standardu, vrlo je vjerojatno da će se na dulje vrijeme udomaćiti već uvedeni MPEG-2 format, pa nema razloga za dodatne troškove i nabavku prijamnika MPEG-4 za  prijam nacionalnih TV programa, pogotovo zato jer nema odredbi o obvezi prelaska na sustav MPEG-4.

* početak testnog emitiranja je 2002. godine, ali 2009. je službeni početak digitalizacije, nakon što je OiV dobio od HAKOM-a koncesiju za upravljanje digitalnim mrežama.

zemlja

početak procesa digitalizacije

Sustav kompresije

plan gašenje analogne televizije

UK

1998

MPEG-2

2012

Sweden

1999

MPEG-2

ugašena

Spain

2000/ 2005

MPEG-2

ugašena

Finland

2001

MPEG-2

ugašena

Switzerland

2001

MPEG-2

ugašena

Germany

2002

MPEG-2

ugašena

Belgium (Flemish)

2002

MPEG-2

ugašena

NL

2003

MPEG-2

ugašena

Italy

2004

MPEG-2

2012

Czech Republic

2005

MPEG-2

2011

Austria

2006

MPEG-2

2010

Croatia

2009

MPEG-2

2011

Slovakia

2009

MPEG-2

2012

France

2005

MPEG-2/MPEG-4 AVC

2011

Denmark

2006

MPEG-2/MPEG-4 AVC

ugašena

Estonia

2006

MPEG-4 AVC

ugašena

Slovenia

2006

MPEG-4 AVC

ugašena

Norway

2007

MPEG-4 AVC

ugašena

Lithuania

2008

MPEG-4 AVC

2012

Hungary

2008

MPEG-4 AVC

2011

Ukraine

2008

MPEG-4 AVC

2014

Latvia

2009

MPEG-4 AVC

ugašena

Portugal

2009

MPEG-4 AVC

2012

Poland

2009

MPEG-4 AVC

2013

Ireland

2010

MPEG-4 AVC

2012

Russia

TBC

MPEG-4 AVC

2015